povratak

Hrvatsko plinsko tržište i tržište regije – osnovna obilježja, prednosti i nedostatci

Zagreb, veljača 2017.

 

INFRASTRUKTURA I DOBAVNI PRAVCI

Za razliku od zapadnoeuropskog tržišta, koje ima divezificirane dobavne pravce i razvijenu infrastrukturu, jugoistočnoj Europi nedostaje interkonekcija s dvosmjernim tokom i pristup LNG tržištima. Nacionalna tržišta su relativno mala, a transportni sustavi nisu usklađeni ni u tehničkom ni u regulatornom smislu. Također, cijela regija ovisi jednom izvoru plina – ruskom.

LIBERALIZACIJA U RH

Aktivnosti povezane s liberalizacijom plinskoga tržišta u Republici Hrvatskoj počele su drugoj polovici prošlog desetljeća i još nisu dovršene (kućanstva). Hrvatsko tržište prirodnoga plina zakonski je liberalizirano 2008. godine, no sljedećih je godina zapravo ostalo zatvoreno zbog nedostatka podzakonske regulative, reguliranih cijena i činjenice da je monopol na opskrbu kućanstava i poslovnih korisnika imala jedna kompanija. Monopol je de facto prestao kada su ostvarena dva osnovna preduvjeta: izgradnja i puštanje u pogon drugog hrvatskog interkonektora na granici s Mađarskom (Drávaszerdahely) i daljnji razvoj pravnog okvira koji je uklonio regulatorne zapreke.

PREDNOSTI OTVORENOGA TRŽIŠTA

Liberalizacija tržišta Hrvatskoj je omogućila natjecanje na otvorenom tržištu, donijela nova znanja i nova radna mjesta, omogućila rast i razvoj poslovanja. Hrvatskim tvrtkama omogućen je pristup europskim energetskim tržištima, a kupcima niže cijene i bolji ugovorni uvjeti (pojavili su se novi proizvodi na tržištu).

IZAZOVI OTVORENOGA TRŽIŠTA

Osim očitih prednosti koje je Hrvatskoj donijelo otvaranje tržišta, plinsko se tržište još uvijek susreće s nizom izazova poput: nedostatka dnevnih dijagrama potrošnje i niske razine tehničkog razvoja pojedinih operatora distribucijskih sustava što je i dalje prepreka potpunom otvaranju tržišta. 

BROJ OPSKRBLJIVAČA

Navedeni izazovi nameću neizbježno pitanje održivosti postojećeg broja opskrbljivača/distributera budući da postojeći problemi na tržištu već rezultiraju potencijalnim stečajevima, a što ozbiljno dovodi u pitanje sigurnost opskrbe plinom.

SLJEDEĆI KORACI

Ipak, možemo zaključiti kako je energetska regulativa u Hrvatskoj te djelomično i u regiji postigla svoj primarni cilj, a to je usklađenost s trećim energetskim paketom. Međutim, bitno je uvažiti realno stanje i zahtjeve tržišta. Regulativu treba planirati unaprijed i simulirati utjecaj nove regulative na sve tržišne sudionike. Za daljnji razvoj tržišta plina susjednih država potrebne su investicije u sustav distribucije i transporta prirodnoga plina (interkonekcije s dvosmjernim tokom). Nužno je omogućiti održivost subjekata koji su nositelji tržišta i propisivati i kontrolirati realizaciju investicija u sustav.

Potrošnja plina u konstantnom padu rezultirala je bitnim smanjenjem prihoda svih sudionika na tržištu. Loše ekonomsko stanje i nezavidna financijska situacija gospodarskih subjekata rezultira nelikvidnošću. Razvoj i otvaranje tržišta u nepovoljnom financijskom okruženju stoga je još i teže.

Za daljnji razvoj plinskih tržišta u susjednim zemljama članicama Energetske zajednice plina važno je i da „zažive“ nacionalne virtualne točke trgovanja te da se oformi tržište energije uravnoteženja.

Osim prethodno navedenog, svi subjekti moraju investirati u razvoj softwarea kako bi zadovoljili nove standarde usluga. Razvoj IT sustava u novim uvjetima poslovanja preduvjet je razvoju tržišta.

Također, izuzetno je bitna planska edukacija sudionika na tržištu od strane subjekata koji upravljaju tržištem. Osim realnih operativnih izazova, hrvatsko energetsko tržište susreće sa i s izazovom nedostatka nacionalnog strateškog energetskog okvira.

Nedostatak ključne infrastrukture, te dostizanje željene razine sigurnosti opskrbe energentima mora biti određeno nacionalnim strateškim energetskim okvirom, ali i više od toga. Čvršća suradnja u regiji, uklapanje nacionalnih strateških energetskih ciljeva u regionalne strateške interese, svim zemljama i u konačnici ukupnom energetskom tržištu Europske unije donosi neophodnu sigurnost i platformu za propulzivan razvoj energetskog sektora u cjelini.

Država mora skrbiti o dosljednoj primjeni trećeg energetskog paketa kroz pravovremene i izbalansirane zakonodavne okvire te o razvoju infrastrukture. Takav pristup, Hrvatskoj ali i svim zemljama u okruženju, stvorit će prilike za intenzivniji razvoj privatnog sektora u energetici što bi u konačnici trebalo rezultirati sigurnom i ekonomski prihvatljivom opskrbom energentima kako građanima tako i gospodarstvu u cjelini.

HRVATSKA - LIDER U RAZVOJU JEDINSTVENOGA ENERGETSKOG TRŽIŠTA REGIJE

Hrvatska zbog svojih dosadašnjih iskustava sigurno može biti kvalitetan i pouzdan lider, ali iznad svega partner u razvoju jedinstvenog energetskog tržišta u koje će se aktivno uključiti i zemlje regije.

plinko